Job 27

1I Jov nastavi besjedu svoju i reče: 2Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemogući, koji je ojadio dušu moju, 3Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,

4Neće usne moje govoriti bezakonja, niti će jezik moj izricati prijevare. 5Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neću otstupiti od svoje dobrote.

6Držaću se pravde svoje, niti ću je ostaviti; neće me prekoriti srce moje dokle sam živ. 7Neprijatelj moj biće kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.

8Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog će iščupati dušu njegovu? 9Hoće li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj dođe nevolja? 10Hoće li se svemogućemu radovati? hoće li prizivati Boga u svako vrijeme?

11Učim vas ruci Božjoj, i kako je u svemogućega ne tajim. 12Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?

13To je dio čovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemogućega. 14Ako mu se množe sinovi, množe se za mač, i natražje njegovo neće se nasititi hljeba.

15Koji ostanu iza njega, na smrti će biti pogrebeni, i udovice njihove neće plakati. 16Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata, 17Što nabavi, obući će pravednik, i srebro će dijeliti bezazleni.

18Gradi sebi kuću kao moljac, i kao kolibu koju načini čuvar. 19Bogat će umrijeti a neće biti pribran; otvoriće oči a ničega neće biti.

20Stignuće ga strahote kao vode; noću će ga odnijeti oluja. 21Uzeće ga vjetar istočni, i otići će; vihor će ga odnijeti s mjesta njegova.

22To će Bog pustiti na nj, i neće ga žaliti; on će jednako bježati od ruke njegove. Drugi će pljeskati rukama za njim, i zviždaće za njim s mjesta njegova.

23